Nakon nedjeljne svete mise, otišla sam u kapelu moliti se pred kipom Presvete Majke i Djeteta Isusa.
Dok sam odavala počast Presvetoj Majci i slavila našeg Gospodina Isusa, rekla sam: „Presveta Majko, imaš prekrasno cvijeće. Nebeski cvjetovi svuda oko Tebe.”
Ona reče: „Zahvaljujem svojoj djeci na svemu tome, ali moje je srce vrlo tužno.”
Rekla sam: „Oh, Presveta Majko, ne izgledaš baš sretno.”
Ona reče: „Pa, kako mogu biti sretna kada je Moj Sin toliko odbačen i zlostavljen u svijetu?”
Rekla sam: „Ali ima puno djece koja vole Tebe i Tvojeg Sina.”
„Neki — oni nas vole, ali većina njih Nas ne voli. Oni Ne vjeruju u Nas i odbacuju Nas. Toliko duboko uvrijeđuju Mog Sina”, rekla je.
Izgledala je uistinu tužno.
Dok sam tamo stajala, prišao je jedan muškarac i pružio ruku kako bi dotaknuo Njezin kip, stavivši ruku na Presvetu Majku da joj se moli.
Ona reče: „Vidi, Valentina, on želi da mu pomognem, ali ostavio je trag prljavštine na Meni. To je zato što ne ispovijeda svoje grijehe. Moraš reći ljudima da ispovijede svoje grijehe. To je najteža stvar za čovjeka — otići na ispovijed, pokajati se. Vole Me, dolaze u crkvu, ali ne žele ići na ispovijed. Drže se bilo kojeg gada koji je u njima ili bilo kojeg problema u svojoj duši — to moraju ispovijditi.”
„Moraš reći ljudima da ne dodiruju Moj kip. Nitko u crkvi nikada ne govori o tome niti ljude tome poučava.”
Rekla sam: „Jako mi je žao, Presveta Majko. Htjela sam mu reći, ali brzo je otišao. Zato ću sada činiti iskupljenje za ljude.”
Mogla sam vidjeti prljavu mrlju na haljini Presvete Majke gdje je ruka onog čovjeka počivala. To je mrlja grijeha koju je ostavio za sobom. Ona ne želi da se Njezine statue ikada dodiruju. Kada ljudi ne idu na Ispovijed, ostavljaju prljavštinu jer u sebi nose grijeh. Trag ostaje na Njezinu Prekrasnom, Bezgrješnom Liku. Bila je vrlo uznemirena.