Nevina srca Svetoga Josipa

Naklonost prema Tri Ujedinjena Sveta Srca kroz Najčistije Srce sv. Josipa dana Edsonu Glauberu u Itapirangi AM, Brazil

Krunica sedam žalosti i radosti sv. Josipa

Gospa: Danas s neba na sve vas lijevam kišu milosti. Dolazim da vam otkrijem milost koju moj Gospodin namjerio za Amazonsku regiju. Isus i ja dolazimo danas, pratjeni svetim Josipom, jer želimo da svaki od vas ima duboku ljubav i pobožnost prema njegovu Najčistijemu Srcu. Oni koji traže Božje blagoslove kroz zbrinjavanje Najčistijeg Srca svetog Josipa dobit će sve milosti od mene i od mojeg sina Isusa. Zahvalni smo sv. Josipu za sva onoga što je učinio za mene i za moga Sina Isusa, za obe nas.

Isus i ja želimo da pored pobožnosti prema našim Ujedinjenim Svetim Srcima bude i pobožnost prema Najčistijem Srcu sv. Josipa. Svi moji djeca širom svijeta koji počastuju, posebnim molitvama i pobožnošću, prvi srijedu u mjesecu, moleći sedam žalosti i radosti moga najčistijeg supruga svetog Josipa, dobit će milosti potrebne za spasenje, na čas smrti.

Svi ste primili ovu misiju od Gospodina da proširite pobožnost prema Najčistijem Srcu sv. Josipa cijelom svijetu. Sad je potpuna trojstvena pobožnost koju je Bog naš Gospodin tako želio. Sad se ispunilo sve što sam ja i moj sin Isus počeli od najudaljenijih ukazanja. Sad će milosti biti u obilju, a Sveti Duh snažno će se izlijati po licu zemlje. Sveti Duh, kroz ovu trojstvenu pobožnost, zapaliće Amazoniju vatrom svoje ljubavi. Pripremite se da ispunite ono što ja i Isus od vas tražimo, draga djeco. (Gospa 2. svibnja 1997.)

Edson nam govori šta se dogodilo: Razumio sam da ove molitve sedam žalosti i radosti svetog Josipa treba moliti u obliku krunice i tijekom prvih devet srijeda mjeseca. Ljudi koji čine ovu novenu trebali bi pristupiti Svetom Pričesću i Svem Ispovijedi, ponudivši ih u čast Najčistijeg Srca sv. Josipa.

"Kako god milost od svetog Josipa zatražite, on vam je sigurno udijeliti!"

(Sveta Terezija Avilska)

Molba krunice

Na početku

Apostolski vjerovanje...

Oče naš...

Počastimo te, svete Josipe i tvoje Najčistije Srce, izabrano od Božjeg Oca da budeš posvojni otac Isusa i Zaštitnik Svete Crkve.

Zdravo Josipe, sinu Davidov...

Zdravo Josipe, sine Davida, pravedni i djevičanski čovjeke, Mudrost je s tobom, blagoslovljen si među svim ljudima i blagosloven Isus, plod Marijin, tvoje vjerne supruge. Svete Josipe, dostojan Oče i Zaštitniku Isusa Krista i Svete Crkve, moli za nas grešnike i dobavi nam od Boga Božju Mudrost, sad i na čas smrti našega. Amen!

Častimo Vas sveti Josipe i Vaše najčistije Srca, izabrane i voljene od Boga Sina da budete Njegov Djevičanski Otac, kojega je poslušao i poštovao u zemaljskom životu.

Zdravo Josipe, Sin Davidov...

Častimo Vas sveti Josipe i Vaše najčistije Srca, izabrane od Boga Svetog Duha da budete Pravedni, čisti i svet Spous Blagoslovljene Djevice Marije.

Zdravo Josipe, Sin Davidov...

Slava Otcu...

Isuse, Marijo i Josipe, volim Vas, spasi duše!

Najčistije Srca sv. Josipa, budite čuvar naše obitelji!

Prva tuga i radost svetog Josipa

BOŽANSKO MAJČINSTVO DJEVICE MARIJE

Sada, podrijetlo Isusa Krista bilo je ovako: Marija, Njegova majka, bila je obećana u brak Josipu i, prije nego što su se sjedinili, našla se trudna djelovanjem Svetoga Duha. Josipe, Njen suprug, budući pravedan i ne želeći javno optužiti Je, pomislio je da će Joj tajno odustati. Ali dok mu je ta misao prolazila kroz um, anđeo Gospodinov pojavio se jemu u snu i reče: "Josipe, Sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju, Tvoju suprugu; ona će roditi sina, a Ti ćeš nazvati Njegovo ime Isus, jer On spasi svoj narod od njihovih grijeha." Sve ovo dogodilo se da bi se ispunila riječ Gospodinova kroz proroka: "Evo, djevica će začeć i roditi sina; on će se zvati Immanuel što znači: Bog s nama." Kad je probudio, Josipe učinio kao što mu je anđeo Gospodinov zapovjedio i primio svoju suprugu. (Mt 1:18-24)

Bol sv. Josipa dok se ne pojavio anđel bila je ogromna: ona je mjerila njegovu ljubav prema Našoj Gospi. Ovu scenu različito su tumačili Otci Crkve. Tumacenje sumnji sv. Josipa, možda najskladnije sa stvarnošću, ono je koje iznosi sveti Toma Akvinski kada objašnjava: Josipe želio se odreknu Marije ne zato što joj je imao ikakve sumnje, nego zbog svoje skromnosti bojao se živjeti ujedinjen s tako velikom svetošću; to je zašto mu anđeo kasnije kaže: ne boj se!

Josipe osjetio se malenim, ili čak ništavnim, usporedno sa veličinom nerazumljive tajne ostvarene u Mariji; i s velikom bolju odlučio se povući diskretno. Anđeo mu ne samo obznani da je ono što se dogodilo njegovoj supružnici božansko djelo, nego mu kaže i da on također ima misiju u ovoj tajni: dati Isusu ime; ovaj izraz znači - na biblijski način govora - da će biti otac Isusa pred Zakonom. Radost prihvaćene očinske zvanje poplavila je srca sv. Josipa.

O najčistiji supružničko Mariji, slavni sveti Josipe, koliko bila gorka bol Vašeg Srca u zbunjenosti odustajanja od Vaše najčistije supruge, toliko je bila neopisiva radost kada Vam anđeo otkrije suverenu tajnu Uzačenja.

Ovoj Vašom tugi i ovoj Vašoj radosti molimo Vas za milost da utješite našu dušu sad, a u krajnjim bolovima s radosnom smrću dobre smrti slične Vama između ISUSA i MARIJE. Amen.

Oče naš...

10x Zdravo Josipe...

Slava Ocu...

Isuse, Marijo i Josipe, volim vas, spasite duše!

Najčistije Srcu sv. Josipa, budite čuvaj našeg obitelji!

2. tuga i radost svetog Josipa

ROĐENJE ISUSA

U ono vrijeme izišao je naredba od cara Augusta da se u cijeloj zemlji popiše. Ovaj popis bio je prvi, dok je Kirinija vladao Sirijom. I svi išli su da se upisuju, svaki u svoj grad. Tako i Josip izašao je iz Galileje, iz grada Nazareta, te otišao u Judeju, u Betlehemski grad Davidov, jer je on bio od kuće i roda Davidava, da bi se upisao s Marijom, svoju ženom, koja je bila trudna. I dok su bili tamo, došli joj su dani da porodi; i rodila je svoga prvenca, a omotala ga je u pješire te mu položila u jaslice, jer nije bilo mjesta za njih u gostionici. (Lk 2:1-7)

Tajna Božjeg utjelovljenja ostaje skrivena u ovoj skromnoj sceni. Josip kontemplira Božićno Dijete; On, koji tako voli Isusa, pati vidjevši Ga na ovom mjestu - ležeći u jaslicama - znajući da je Riječ Kralj svijeta. Želja da se daruje, nasuprot njegovim gotovo praznim rukama, čini sv. Josipovu dušu i srce kao da su mu tlačeni: njegova želja za davanjem jest vatra koja gori, a njegovo cijelo biće staje od razlike između njegove žudnje za davanjem i očigledne stvarnosti.

Ali ima trenutak - možda kada drži Dijete Isusa na rukama - kad se sv. Josipova bol umiri i postane dubok svjetlo: ponovno obnovi svoju predaju Bogu i savršeno ispuni božanski mandat da Ga voli cijelim srcem, dušom i bićem. Potpun je daruje se Bogu koji spava na njegovim rukama. I možda jedini vanjski znak ove predaje jest što ga malo priblizi Dijete pritisnuvši ga blizu svoje grudi da ne budi.

O najsretnijem patrijarhu, slavni sv. Josipe, koji si izabran biti Posvojiteljski Otac Utjelovljene Riječi, bol koju si osjetio vidjevši Dijete BOGA rođeno u takvoj siromaštini pretvorila se u nebesku radost kada si čuo anđeoski melodiju i video slavu te najsjajnije noći.

Ovim Vašim žalostima i ovom Vašom radosti, molimo za milost da nam se dogodi da poslije putovanja ovog života čujemo anđeoske pohvale i uživamo u sjaju nebeskog slave. Amen.

Oče naš...

10x Zdravo Josipe...

Slava Otcu...

Isuse, Marijo i Josipe, volim vas, spasite duše!

Najčistije Srcu sv. Josipa, budi čuvaj naše obitelji!

3. žalost i radost svetog Josipa

OBREZIVANJE ISUSA

Kad su prošlo osam dana za obrezivanje djeteta, dao mu se ime Isus, kao što ga je anđeo nazvao prije nego što je začet u utrobi majke njegove. (Lk 2:21)

Kako neopisiva radost bliskosti s Kristom, zovnući Ga po imenu: Isuse! Sveti Josipe je učitelj koji nas uči kako živjeti pouzdano sa Riječju. Uvijek bi trebali preporučiti se ovome slavnom patrijarhu i biti mu posvećeni: osobito ljudi molitve treba uvijek biti posvećeni njemu, jer tko može misliti na Kraljicu anđela i vrijeme provedeno s Djetetom Isusom bez zahvalnosti sv. Josipu za toliko pomoći? Tko ne može pronaći učitelja da mu pouči molitvu, uzmi ovog slavnog Svetaca i neće se zabluditi na putu.

O najposlušnijem izvršitelj divinskih zakona, slavni sv. Josipe, najdraže krv, koju je Dijete Otkupitelj prolio pri obrezivanju, probodilo je Vaše Srce, ali ime ISUSA oživjelo ga je, punivši ga zadovoljstvom.

Ovim Vašim žalostima i ovom Vašom radosti, dobijte nam da, izbačeni iz naših poroka u ovome životu, s imenom ISUSA u srcu i na usnama, ispuštamo puni radosti. Amen.

Oče naš...

10x Zdravo Josipe...

Slava Otcu...

Isuse, Marijo i Josipe, volim vas, spasite duše!

Najčistije Srcu sv. Josipa, budi čuvaj naše obitelji!

4. žalost i radost svetog Josipa

PROROČANSTVO SIMEONOVO

Kad su se dani njegove očišćenja po Zakonu Mojsijevu ispunili, odveli su ga u Jeruzalem da ga predstave Gospodu, kako je napisano u zakonu Gospodnjem: Svaki prvi rođeni muški će biti posvećen Gospodu (Iz 13,2); i da prinesu žrtvu po Zakonu Gospodnjem, par golubova ili dva mladunčeta goluba. Tada je bio čovjek u Jeruzalemu zvan Simeon. Ovaj čovjek, pravedan i pobožan, čekao je utjehu Izraela, a Duh Sveti bijaše nad njime. Otkriveno mu bijaše od Duha Svetoga da neće vidjeti smrt prije nego što vidi Krista Gospodnjega. Naveden od Duha Svetoga dođe u hram. A kad su roditelji predstavili djetetom Isusa, kako bi ispunili zakon o njemu, on ga uzme u naručje i pohvali Boga ovim riječima: Sada, Gospode, otpusti slugu svog u miru po Tvojoj rijeci. Jer moja očiju vidjahu spasenje koje si pripremio pred licem svih narodâ, za svjetlost objavljanja naroda i slave naroda Tvoga Izraela. Njegov otac i majka čudili su se onome što se o njemu govorilo. Simeon ih blagoslovi i reče Mariji Majci njegovoj: "Evo, ovaj će djetet biti znakom za pad ili uzlet mnogima u Izraelu i znakom protiv kojega će se mnogo govori; da bi se otkrila misli srca mnogih. I tebi samo mač probojiti dušu tvoju." (Lk 2,22-35)

Simeon nam objašnjava kako će Isus biti znakom protivljenja, znakom i zastavom pred kojim ljudi govori za ili protiv, a dodaje da će patnja Sina biti blisko povezana s Majkom.

Ovdje je jasno izraženo patnje Isusa i Marijino. Sveti Josip sa ovom objavom jače uoči tajnu Krsta Sina; nemoguće je otkriti dubinu njegove boli: Onaj koji uvijek želi zaštititi Dijete, kojeg voli punim očinskim ljubavlju, jer je - kako je sveti Pio X volio reći - djevičanski Otac Isusov, sada shvaća sa novom svjetlošću sve stare zavjetne proročanstva o Kristovu Patnju.

Križ već je ugrađen u umu, duši i srcu svetog Josipa: nijedna stvorenja, osim Djevice Marije, nije patila toliko kao On. Kao što je Marija ponudila Sina na Križu, tako ga i sveti Josip ponudi: i ovaj dar pokazuje najveći čin velikodušnosti Svetog Patrijarha, jer je sva veličanstvenost njegove ljubavi bila potrebna da Bogu u vrhunskom žrtvovanju ponudi Isusa i Mariju, koje On voli neizmjerno više nego svoj život.

O najvjeraniji Svete, koji si također učestvovao u tajnama našega otkupljenja, slavni sveti Josipe, ako je Simeonovo proročanstvo o patnji Isusa i Marije izazvalo u Tebi smrtnu tugu, ispunilo te i velikom radosti za spasenje i slavljeno uskrsnuće, koje je također predvidio da će uslijediti za bezbrojne duše.

Ovoj Tvojoj boli i ovoj Tvojej radosti, postigni nam da budemo među onima koji, zahvaljujući zaslugama ISUSA i zalaganju Njegove Djevičanske Majke, slavljeno uskrsnemo. Amen.

Oče naš...

10x Zdravo Josipe...

Slava Ocu...

Isuse, Marijo i Josipu, volim vas, spasite duše!

Najčistije Srca sv. Josipa, budi čuvaj naše obitelji!

5. Žalost i radosti svetog Josipa

BJEŽANJE U EGIPAT

Nakon odlaska mudraca, anđeo Gospodnji se ukazao Josipu u snu i reče: "Ustani, uzmi Dijete i Njegovu majku te bježi u Egipat; ostajte tamo dok ti ne obavjestim, jer će Herod tražiti Dijete da ga ubije." Josip se probudio noću, uzeo Dijete i Njegovu majku te pobjegao u Egipat. Tamo je ostao do smrti Heroda, kako bi se ispunilo ono što je Gospodin rekao kroz proroka: "Iz Egipta sam pozvao svoga Sina" (Oz 11,1). Kad je Herod vidio da su ga mudraci prevarili, razljutio se i naredio da se ubiju svi dječaci od dvije godine naviše u Betlehemu i okolnim krajevima, prema točnom vremenu koje im je dao. Tada prorok Jeremija reče: "Glaz je čuo se u Ramah, plakanje i jecaj: Rahel plače za svojim sinovima; ne želi utješiti se jer ih više nema" (Jer 31,15)! (Mt 2,13-18)

Josip i Marija su sigurno očekivali miran sretni život u Nazaretu. Gospodin je posjetio njihovu obitelj ispunivši ih iznad svih nade radosti Božića, pjevanjem anđela, dolaskom pastira i mudraca. Ali onda se sve naglo promijeni i oni su proganjani.

To su najžešće, neočekivane, nepredvidive i zbunjujuće iskušenja. Anđeli su objavili mir, kažući da je Sin Božji došao donijeti ljubav na zemlju, a evo, naglo se razbjesni mržnja. Neumoljiva, neopravdana mržnja koja želi smrt ljubavi. Marija i Josip su sada ne samo jednostavni izgnanici, emigranti tako zvani eradicirani, nego proganjane osobe, bjegunci, smatrani opasnima. Samo oni koji su živjeli ili još uvijek žive u meti mržnje mogu razumjeti što je Blagoslovljena Djevica i Slavni sv. Josip patila kad su napustili Betlehem.

Pred tim novorođenim Djetetom koje nije kao ostala, nitko ne može ostati nezainteresiran. Duboke misli srca otkrivaju se i prevode u ljubav ili mržnju. Obje stavove predstavljaju mudraci i Herod. Mudraci su tražili i našli Dijete; njihova srca su osvojena, kao duboka radost koju su osećali pri vidu zvijezde koja ih je vodila do točnog mjesta u Betlehemu gdje je bio Isus. Radost nije ništa drugo nego plamen ljubavi koji gori u srcima onih koji su našli i pridržavaju se Božjeg plana.

Herod, pak, uzurpator kraljevstva koje je pažljivo upravljao, bio je uplašen zbog tog Djeteta rođenog u jaslicama, koji je obučen u kraljevištvo što nije bilo ovoga svijeta. Ne vidjevši da se Magi ne vraćaju, dao se zahvatiti satanskim i bezrazlošnim mržnjom: osjećajući se prevaren od strane tih stranaca koji nisu smatrali potrebnim obavijestiti ga o svome odlasku. Mislio je da je svevladan, a sada nade u otkrivanje, sa sigurnošću, gdje mu je rival. Tako donosi odluku da što prije ukloni tog kralja Židova, prije nego tko javno preferira njega nad njim.

Joseph i Mary vjerojatno su, rano ili kasno, saznali za to prolijevanje nevinog krvi. Nije teško zamisliti njihovu reakciju. To je bio jedan dokaz koji se dodao svim ostalim. Mary je vidjela kako pravedno Simeon gleda stvari i kako joj Sin uistinu izlaže na suprotnost. Mržnja koja je proganjala njezina Sina bila je vrh mača, koji duboko prodire u njeno srce. Za Josepha i Mary misao da su, iako neposredno, uzrok smrti tih nevinih morala teško utjecati na njihova srca osjetljiva za boli susjeda. To je bila bolna posljedica Marijinog "da" na dan Objavljenja, a za Josepha nastavak njegove slobodne i svjesne prihvaćanja misije svoje supruge.

Ako je Gospodin Isus tijekom četrdeset dana svoga pustinjskog povlačenja podnio napade iskušavanja, možemo pomisliti da nije poštedio ni Mary i Josepha. Iskušavanja nisu grijeh. Bog dopušta ih svetima samo kako bi ih još više sjedinio sa svojom voljom. Nakon dugi dana umora, privačenja svih vrsta, neizvjesnosti i briga koje potresaju dušu, Joseph i Mary mogli su čuti iskušavanja šaputati u njihova uha: Zašto reći da? Zašto podnijeti sve te putove? Zašto napustiti Nazaret, svoj dom? Vaše imanje? Vaš mir kako bi prošli kroz sve to?...Koliko je pitanja napadalo njihova umova, već sigurno zamorena miražama pustinje.

Jedini odgovor na njihovim usnama bio je da daju sve, čak i svoje živote, kako bi se Bogov plan ostvario, čak i kada su događaji postajali sve više zbuđujući i bez neposrednih objašnjenja: Bog je mudriji od nas. Vjeran je i voli nas! Od toga možemo zaključiti da ni oluje, trnje koje se pojavljuje na putu, nepredviđene prepreke uistinu ne pokazuju da staza koju hodamo nije zapravo prava. Možemo vjerovati da Bog nikoga neće ostaviti i nitko ga neće zavarati. Rano ili kasno, On će znati kako izvući dobro od zla i znaće nam vraćati sto puta više ono što sad gubimo kada sve ostavljamo kako bi slijedili njegov poziv.

O najbdipljiviji čuvaru, intimnom rođaku utjelovljenog SINA BOŽJEG, Slavni Sveti JOSEPHE, koliko si patio da hraniš i služiš SINU SVEMOĆNOGA, posebno tijekom bježanja koje si s njim napravio u Egipat! Ali, kakva je bila tvoja radost za uvijek imati istog BOGA s tobom, i vidjeti egipatske bogove pasti na zemlju!

Ovim svojim žalosti i ovom svojoj radosti, postignite da nam izgnaju pakleni grijeh, posebno bjekajući od opasnih prilika, da sva idola zemaljskih naklonosti padnu iz naših srca, i da budemo potpuno posvećeni službi JESUSU i MARYI, te samo živimo i umrijemo srečno za njih. Amen.

Oče naš...

Zdravo Josipe...

Slava Otcu...

Isuse, Marijo i Josipe, volim vas, spasi duše!

Najčistije Srcu sv. Josipa, budi čuvaj naše obitelji!

Šesta tuga i radost svetog Josipa

POVRATAK IZ EGIPTA

Kad je umro Herod, anđeo Gospodinjev se ukazao u snu Josipu u Egiptu i reče: "Ustani, uzmi Dijete i Njegovu majku te idi u zemlju Izraela; jer su oni koji traže život djeteta mrtvi." Josip ustade, uzme Dijete i Njegovu majku te ode u zemlju Izraela. Ali kad čuje da Arhelaj vlada Judejom umjesto svoga oca Heroda, ne usudi se tamo ići. Božanskim snom upozoren, povuče se u pokrajinu Galileje i nastani se u gradu Nazaretu, da bi se ispunilo što je rečeno kroz proroke: Zvat će se Nazarinac. (Mt 2, 19-23)

Nakon boli ne možnosti ići u Judeju, sv. Josip osjeća radost povratka u Nazaret: ova radost raste s vremenom, dok prolaze dani Kristova skrivenog života. Kuću koju čine Isus, Marija i Josip ničim se ne razlikuje od susjedskih; vrijeme prođe u obiteljskoj atmosferi; ponekad Josip kontemplira Dijete u najčišćim rukama Marije, blagoslovljene Majke. Od Njezinih usana rođen je Bog postao meso, i s Njezinih usana dade slatka poljublja na tjelu Onoga koji jest istinski Bog i istinski čovjek. Sigurno da sam sv. Josip brinu o Dijeteću: sv. Josip pokazuje veliku žar i radost u neprekidnom zadovoljavanju potreba Spasitelja, malog djeteta, Njegove čistoće, i s velikim poštovanjem tretira male članove Njegova dragocjenoga tijela, mijenjajući mu odjeću i druge stvari koje djeca trebaju.

Sv. Josip vjerno izvršava Božju volju. Iz evanđelja "objašnjavajući", kaže sv. Josemaría Escrivá, "možno je vidjeti veliku ljudsku osobnost sv. Josipa: nikad nam se ne prikazuje kao čovjek umanjen ili uplašen pred životom; naprotiv, zna suočiti se s problemima, prevladati teške situacije i preuzeti zadatke povjereni mu s odgovornošću i inicijativom. Ne slažem se s klasičnim načinom prikazivanja sv. Josipa kao starca, unatoč dobroj nameri isticanja Marijine vječne djevičanosti. Zamišljam ga mladim, jakim, možda nekoliko godina starijim od Gospe; ali u snazi života i ljudske snage.

Živjeti vrlinu čistoće ne treba biti star ili bez snage. Čistota rodi se iz ljubavi; snaga i radost mladosti nisu prepreka za čistu ljubav. Mladi su bili srca i tijela sv. Josipa kad je sklopio brak s Marijom, kad je saznao tajnu Njezina božanskog majčinstva, kad je živio s njome poštujući cjelovitost koju je Bog htio ponuditi svijetu.

O Anđele zemlje, slavni sveti Josipe, koji si pun čuda vidio Kralja Neba pokornog Tvojim naredbama; ako je tvoja utjeha u povratku iz Egipta bila poremećena strahom od Arhelaja, ipak, obaviješten Anđelom, ostao si radostan u Nazaretu s ISUSOM i MARIJOM.

Ovim tvojim žalosti i ovoj tvojoj radosti, daj da naša srca budu oslobođena suvišnih strahova, da uživamo mir savjesti, živimo sigurno s ISUSOM i MARIJOM, i umrijemo među Njima. Amen.

Oče naš...

10x Zdravo Josipe...

Slava Otcu...

Isuse, Marijo i Josipe, volim vas, spasite duše!

Najčistije Srcu sv. Josipa, budi čuvaj naše obitelji!

7. Žalost i radost svetog Josipa

GUBITAK DJETETA ISUSA U HRAMU

Njegovi roditelji su svake godine išli u Jeruzalem na blagdan Pashke. Kad je imao dvanaest godina, otišli su u Jeruzalem po običaju blagdana. Kada su se vratili kući nakon blagdana, Dijete Isus ostalo je u Jeruzalemu neprimjećeno od roditelja. Misleći da je s njima, otputovali su dan puta i tražili Ga među svojim rođacima i poznanicama. Ali ga nisu našli pa se vratili u Jeruzalem, tražeći Ga. Tri dana kasnije našli su Ga u Hramu, kako sjedi među učiteljima, slušajući ih i postavljajući im pitanja. Svi koji su ga čuli bili su iznenađeni mudrošću njegovih odgovora. Kad su ga vidjeli, iznenadili su se. I njegova majka mu je rekla: Sin moj, što si nam učinio! Evo, tvoj otac i ja tražimo te puni brige. A On im je rekao: "Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti kod Oca mog posla?" Ali oni nisu razumjeli što im je rekao. Tada se s njima spustio u Nazaret i bio podložan Njihovoj vlasti. Njegova majka čuvala je sve te stvari u svom srcu. I Isus rastao je mudrošću, dobrotom i milošću Božjom i ljudskom. (Lk 2:41-52)

Dijelimo ovaj trenutak žalosti Marije i Josipa zbog gubitka njihovog Sina. Bilo je to odsutstvo puno traženja i straha, nemirnih dolazaka i odlazaka: tri bolna dana koji su kao predznak onih od Kalvarije do uskrsnuća. I naglo čuju njegov glas: On je tu! Duša se smiri i radost nastane a emocija skupljena tijekom prethodnih dugi sati preliva se.

Kao što priča o sceni, sveti Luka više puta u ovom tekstu - kao i u prethodnim - koristi izraz "oci" da označi Našu Gospu i svetog Josipa; ali ovo riječ poprima svoj puni smisao na usnama Marije kada ona kaže Svojem Sinu: "Gle, tvoj otac i ja te smo tražili s brigom!"

Otac: ova bi bila riječ najdraža svetome Josipu; koliko puta kad ga je zvao Isus, on bi mu odgovorio pogledom punim osmeha i dugotrajnoga gledanja. Uistinu, Josip je volio Isusa kao otac svojega sina," objašnjava sveti Josemaría Escrivá, "on ga je tretirao dajući mu sve najbolje što je imao. Josip, brinuvši se za to dijete kako mu je bilo naređeno, učinio je od Isusa obrtnika: predao mu je svoj zanat. Kakav bi bio Josip, kakšim bi načinom djelovala milost u njemu da bi mogao obavljati zadatak razvoja Sina Božjega s ljudskom stranom?

Zato je Isus morao nalikovati Josipu: na način kako radi, po karakterističnim crtama, po načinu govora. U realizmu Isusa, u njegovu načinu sjedenja za stol i lomanja kruha, u sklonosti da govori konkretno uzimajući primjer iz svakodnevnog života, ogleda se što je njegova djetinjstvo i mladost bila, pa stoga njegovi odnosi s Josipom.

O uzor svake svetosti, slavni sveci Jožefu, koji si izgubio Dijete Isusa bez svoje krivnje i u tugi ga tražio tri dana, dok si se velikim radostima radovao Onome Koji je bio Tvoj život, pronašavši Ga u Hramu Jeruzalema među učiteljima.

Ovim tvojim žalom i ovom tvojom radosti molimo te, s srcem na usnama, da nam pomogneš svojom snagom tako da nikad ne izgubimo Isusa zbog ozbiljnih grijeha, ali ako po nesreći izgubimo njega, s takvim trajnim žalom ga tražiti da ga pronađemo milostivoga, osobito u naše smrti, da bi ga uživali na nebu i tamo pjevali s tobom njegove božne milosti zauvijek. Amen.

Otče naš...

10x Zdravo Jožefu...

Slavu Otcu...

Isuse, Marijo i Jožefu, volim vas, spasite duše!

Najčistije Srca sveca Josipa, budi čuvaj naše obitelji!

ZAVRŠNA MOLITVA

Tebi se obraćamo, o blaženi sveci Jožefu, u našim nevoljama i nakon što smo zamolili pomoć Tvoje najsvetije supruge, puni povjerenja molimo te za tvoj zaštitnički pokrov. Po tom svetom vezu ljubavi koji si bio s Bezgrješnom Djevicom Marijom, Majkom Božjom, i po očevoj ljubavi koju si imao prema Dijete Isusu, vještno ti molimo da pogledaš milosrdnim okom nasljedstvo koje je Isus Krist osvojio svojom krvlju i pomoći nam u našim potrebama s tvojem pomoću i snagom.

Brani, o najmudrija čuvar Svetog obitelji, izabrani rod Isusa Krista. Ukloni od nas, o najljubazniji Oče, kugu pogreške i poroka. Pomozi nam s neba, o naše najjače Podrške, u borbi protiv moći tame, i kao što si jednom spasio ugroženi život Djeteta Isusa od smrti, tako sad brani Božu Svetu Crkvu od zamki njenih neprijatelja i svake nevolje. Potpomi svakoga nas s Vašim stalnim zaštitništvom, da bi, sljedeći Vaš primjer i podržani Vašom pomoćju, živjeli vrlino, umrli pobožno i stekli vječnu blagodat na nebu. Amen!

Sjeti se, o najčastija supružnica Djevice Marije, moj dragi zaštitnik Sveti Josipe, da nikad nije čuo da je tko, molivši za Vašu zaštitu i tražeći Vašu pomoć, ostao bez utješaja. S ovom pouzdanošću dolazim k Vama i srdačno se preporučujem. O Sveti Josipe, usliši moju molitvu, primite je pobožno i odgovorite na nju. Amen!