Majka Božja se pojavila i rekla nam:
Mir vama! Draga djeco, molite, molite, molite. Pokajte se. Još niste pokrenuti jer ne znate kako slušati moje pozive. Promijenite svoje živote. Blagoslovljam vas sve: u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Amen!
Ova poruka je vrlo važna: još nismo pokrenuti jer ne znamo kako slušati pozive Djevice. Što možemo učiniti da bi ih čuli i živjeli dostojno? Budući vjerni Bogu i samima sebi, pokušavajući definitivno odustati od svega što nije u skladu s našim životom i udaljava nas Od Njega.
Često ne znamo kako odustati od stvari svijeta radi ljubavi prema Bogu. To je dugo i teško razdoblje, put pokajanja koji će nam pratiti cijeli život. Kao što nam je Djevica rekla: put iskušenja i patnje, pun kamenja i trnja. Ne glatko, lijepo i cvjetno puta. Ali onaj tko pobijedi imati će obitelj budućeg života u kraljevstvu nebeskom.
Što je svijet usporedba s vječnostju? Dah vjetra koji brzo prolazi, ali vječnost je nešto što će trajati zauvijek i tamo će biti beskrajna radost:
Evo šatora Božjeg s ljudima. On će među njima obitavati; oni će mu biti narod, a on, Bog-s-nama, njihov će Boga biti. Obrisat će svaku suzu iz očiju njihovih: neće više biti smrti ni tuge ni vika; i neće više biti boli jer stari svijet prođe! Tada Onaj koji sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo. (Otkrovenje 21:3 do 5)
Sjetam se da je u početku pojavljivanja Djevica zatražila od nas da izdržimo i povjerujemo u njezinu majčinsku zaštitu. Nikad neću zabaviti njenu majčinsku vodstvo i pomoć. Možem reći s uvjerenjem, ako je Bog i Djevica s nama, tko će biti protiv nas? Prvi put bilo je godine 1995. Djevica je zatražila:
Idite k Ocu Omaru i izvijestite ga o onome što se događa vama u vašoj obitelji. Recite mu za moju želju da se kapela sagradi na mjestu koje sam vam ukazala. Pažljivo slušajte ono što će vam reći. Ne gradite kapelu prije nego ga ne vidite i saznate što misli o onome što ste moljeni učiniti. Razgovarajte s njim o ponašanju i poštovanju koje ljudi trebaju imati kada se sastanu u Božjem domu, te kako žene treba oblačiti kad idu u Crkvu i na misu. Ne brinite, ja ću biti s vama u tom trenutku osvjetljavajući vas.
Otišli smo razgovarati s Ocem Omarom: ja, moja majka i otac. On je pažljivo slušao nas i gledao na nas vrlo ozbiljno. Ponekad bi stavio ruku uz lice, kao da misli, ali uvijek gledajući nas dok smo govorili s njim. Sjećam se da mi je otac pitao,
Što mislite o Djevičinoj molbi? Možemo li sagraditi kapelu koju su nas zamolili da izgradimo na tom mjestu koje je navedeno?
Otac Omar je odgovorio da neće biti nikakvog problema, jer je to privatno vlasništvo. Da se može sagraditi što god želi tamo. Moj otac je rekao Ocu Omaru da smo tu dostupni za sve što Crkva treba. Da želimo pomoći i ako mu treba naša pomoć možda će nam reći. Problem koji se pojavio i koji nas tako mnogo boli bila je reakcija Oca Omara koji nam je jedno rekao pred nama, a u crkvi, tijekom mise, pred ljudima govorio protiv našeg obitelji. To nas je jako mučilo. Punim puta moja majka bi kući vratila plačući puno i vrlo ponižena, ali Djevica na početku ukazanja već nam je upozorila da ćemo mnogo patiti i proći kroz mnoge iskušenje ako želimo utješiti Srcu njezina Božanskog Sina i njena Bezgrješna Srca. Neka sve ove muke barem otklone puno trnja koja su ranjavala njihova Najsvetija Srca.