Danas tokom molitve imala sam dvije vizije: u prvoj vidjela sam lijepog Anđela koji si spustio s neba, ogroman je bio, to je bio Sveti Mihovil Arkanđeo, potpuno obučen u bijelo. Njegove haljine su sjajile izuzetno svijetlo i stao je sredinom Atlantskog oceana. Činilo se da mu zemlja nije dovoljno velika da ga drži, jer su njegovi nogi dodirivali dio koji dijeli kontinente od jednog kraja do drugoga. Držao je koplje u ruci i kada je postavio svoje noge na tlo udario je vodu oceana kopljem kao da bi ju probio, uzrokujući da se vode malo podignu i zabrle.
Ništa nisam čula iz njegovih usana, imala sam samo ovu viziju koju ću kasnije shvatiti zašto ju je on učinio.
Zatim sam imala drugu viziju: ljudsko srce koje je bilo puno unutra, kao da je teško. Bilo je tamno, gotovo trulo. Vidjela sam ruku koja se približila tom srcu i svojim prstom otvorila to srce lako kao da ga je razrezala. Vidjela sam mnogo crnih i tamnih kamenja koji su izlazili iz njega i uništili ga te shvatila da je to srce onih koji ne žive svoju vjeru i odmakli su se od svetog zajedništva s Bogom. Moramo puno moliti za otvaranje okaženih srca. Hitno je moliti za njih! Mnogi hodaju putem grijeha nečistoće i preljuba. Moramo više vjerovati i prestati biti nepokorni.
Nestale su mi ove dvije vizije, vidjela sam Svetu Gemmu Galgani. Preprijela mi je sljedeću poruku:
Muškarcima nedostaje da čine Božju volju jer su nepokorni ne poslušujući Božje pozive kroz Blagoslovljenu Djevicu. Neposlušnost ih vodi u grijeh. Tko želi pripasti Bogu mora naučiti biti pokoran. Pokornost je put svetosti koji vodi do Srca Isusova. Naučite primjenjivati pozive neba da uvijek imate Božju blagoslov.